bura

Sa sportske strane naš početak se može ocijeniti kao vrlo uspješan. Redovito smo osvajali Prvenstva države a "dozvolili" bi da nam poneki Kup pobjegne u Zagreb.

Nažalost sa one druge strane, odnosno građenja kluba da postane jedna stabilna sredina, bilo je puno problema. Kroz prve četiri godine promijenili smo puno "tata i mama". Na početku dok smo bili "Splitska banka" i dok je tu bio gosp. Bebić nije nam ništa nedostajalo. Dolaskom nove "uprave" Poška i kasnijeg "bijega" u plivački dio društva "Pošk-a" nastupili su naši najteži dani. U oba slučaja, a naročito s financijske strane, bila su nam zatvorena vrata što je posebno bilo izraženo kad smo bili V.K.Pošk.

Pod njihovim "skrbništvom" nismo dobili ni kune a mogu slobodno kazati da su sve radili i da se ugasimo. Poznavajuči ljude koji su onda preuzeli klub, ostala nam je samo opcija odlaska. Nakon godine i po dana uspjeli smo prebječi u plivački dio društva gdje su nam obečali potpunu samostalnost i regrutiranje vaterpolistica iz plivačkog dijela kluba.

Nažalost već u prvim mjesecima postalo je jasno da od samostalnosti neće biti ništa i da ciljevi ljudi iz plivačkog kluba i naši nisu bili isti.

Dana 29.09. 2003. potpuno smo se osamostalili i osnovali V.K.Buru.

Zašto "Bura"???.....Namjeravali smo se zvati "Split" ali je u Savezu postojao vaterpolo klub tog imena. Iako nije bio aktivan to je bilo dovoljno da moramo potražiti drugi naziv. "Bura" je proizišla iz mog viđenja situacije prethodnih godina a koje sam veoma "burno" proživljavao u sebi. Želja mi je bila da potraje na sportskom planu i u godinama koje su bile pred nama. Bura kao vjetar dostiže i orkanske razmjere slično kao što se proživljavaju i utakmice i plasmani u klubovima koji su stalno u vrhu i bore se za naslov Prvaka. Ne volim "ambicije" koje dosežu do drugog mjesta, hoću "Buru" na vrhu Europe. Za to postići treba podignuti oluju na čijim krilima možemo doći do vrha. Osim što je bura snažan vjetar, smatramo ga "zdravim" jer kada puše čisti sve pred sobom i probija do kostiju. Silinu i čistoću tog vjetra želio sam prenijeti i u samo ozračje kluba. Danas to imamo u klubu s našim mladim igračicama.

Ne smijemo u ovom našem mementu zaboraviti one koje su obilježile početak i omogučile današnjoj generaciji doći do punog izražaja i dostići možda visine koje cure na početku nisu mogle ni naslutiti ni "predvidjeti".

08.04.2000. godine osvanuo je plakat na kojem su treneri Tamara Talajić, Mirko Grljušić i moja malenkost zakazali prvo okupljanje budućih vaterpolistica. Tamara je bila zadužena za plivačku obuku, Grlja i ja za vaterpolo obuku. Nažalost nakon 2-3 mjeseca Grlja je morao odustati zbog privatnih obveza. Prvih par mjeseci okupio se pristojan broj cura. Tada nije bilo selekcije i svako tko je želio mogao je trenirati vaterpolo. Što reći o tim curama??...Učinile su prve korake za klub, što sigurno ima svoju težinu i zaslužuje veliko priznanje. Možda je to bilo teže nego postići moguči europski uspjeh na koji računamo u budučnosti. Vrijeme će dati odgovor. U svakom slučaju bez njih ne bi danas bilo kluba.

Prva kapetanica bila je Ana Popović-Jakus, naslijedile su je Ivana Primorac, Sani Lemac, Žana Ukić i današnja  Magdalena Majlat.

Prve službene utakmice odigrale su se u hotelskom naselju Solaris. Igralo se za Kup Hrvatske turnirskim sistemom. Osim nas sudjelovali su V.K.Gusar (Sv.Filip i Jakov) i V.K.Zagreb.

Nastupili smo sa dvije ekipe. Pošk I i Pošk II u sastavu: Beoković Sandra, Budišin Mia, Radosavljević Dana, Burić Suzana, Popović Ana, Lemac Sani, Bebić Varja, Sesartić Zrinka, Serdar Marija, Primorac Ivana, Šarić Jelena, Trboglav Martina, Ukić Žana i Mratović Nora, Gavran Ana, Laušić Diana, Kovačević Ana, Kuzmanić Vesna, Stančin Ana i Amižić Ivana. Odlučujuča utakmica odigrana je protiv zagrepčanki u kojoj smo poraženi sa 16:9. Naša najbolja igračica na toj utakmici bila je Ivana Primorac koja je postigla 8 zgoditaka.

Naš prvi trofej dogodio se nakon nepunih 5 mjeseci na finalnom turniru Prvenstva Hrvatske u Sv. Filipu i Jakovu. Osim naše velike želje za prvim trofejom bitan razlog za našu pobjedu bile su Maja Tešija i Anamarija Reić koje su 3-4 mjeseca prije počele trenirat. One su odmah na početku pokazale svoju veliku talentiranost i s njima su došle i titule. Protiv V.K. Zagreb u odlučujućoj utakmici izborili smo pobjedu od 3:2 i osvojili naslov prvog Prvaka Hrvatske u neovisnoj nam Lijepoj našoj. Nastupili smo u sastavu Maja Tešija, Mia Budišin (1), Diana Laušić, Iva Tomić-Potrebuješ, Dana Radosavljević, Sani Lemac, Anamarija Reić, Nora Mratović, Marija Serdar, Ivana Primorac, Jelena Šarić (2), Ana Gavran, Žana Ukić i Ana Kovačević. Na turniru Jelena je bila najbolji strijelac, Maja najbolja golmanica i Mia najbolja igračica.

Nemam običaj tvrditi tko je igrački više ili manje doprinio u tim godinama, ali ipak zbog povijesnih razloga moram kazati da su u ovim prvim godinama najzaslužnije igračice za uspjehe kluba bile: Gavran Ana, Primorac Ivana, Reić Anamarija, Serdar Marija, Šarić Jelena, Tešija Maja i Ukić Žana. One su bile te koje su bile "prave" u svakom pogledu kada je god trebalo.       

Velika pobjeda je bila 14.07.2001. kada smo osvojili prvenstvo Hrvatske. Nakon toga sve je postalo drugačije, ozbiljnije, ambicioznije. Taj trenutak traje i dok postoji "BURA" bit će ga.......na ponos svih nas koji smo sudjelovali i koji i dan danas sudjelujemo u njemu.

Osnivač kluba i trener od prvog dana Nikša Savin